Uklanjanje gvožđa, mangana i vodonik sulfida iz vode predstavlja važan zadatak u prečišćavanju vode, jer oni mogu graditi nerastvorne hidrokside koji mogu ugroziti vitalne delove sistema za prečišćavanje. Obično je gornja granica sadržaja gvožđa u vodi za piće 0.3 mg/l, a mangana 0.05 mg/l. Deferizatori rade na principu oksidacije rastvorenog dvovalentnog gvožđa i mangana u oblik koji je nerastvoran i taloži se unutar ispune. Za potrebe formiranja uređaja za deferizaciju koristimo razne vrste filtracionih materijala u zavisnosti od osobina same vode i želja korisnika. Koristimo filtracione materijale kojima se radni vijek produžava regeneracijom, ali i one koje je dovoljno samo protiv-strujno isprati.
Visok sadržaj organskih materija u vodi, (koji se izražava utroškom kalijum-permanganata, KMnO4) predstavlja problem u tehnologiji vode. Prirodne organske materije rastvorene u vodi opterećuju jonoizmenjivačke smole koje se nalaze u pratećim elementima linije HPV. Takođe, njihovo prisustvo u vodi mijenja organoleptičke osobine vode, što svakako nepovoljno utiče na kvalitet vode za piće, zbog čega je po važećim propisima njihovo prisustvo u vodi za piće ograničeno na 8 mg/l (izraženo kao KMnO4). Iz navedenih razloga, vrlo je važno ukloniti ih iz vode.
Pješčani filter za vodu predstavlja osnovnu operaciju mehaničke filtracije vode, tokom koje se iz sirove vode odstranjuju sve mehaničke čestice suspendovane i dispergovane u njoj i tako vrši djelimično izbistravanje vode. Pješčana ispuna ostvaruje se sa više slojeva kvarcnog peska različitog granulometrijskog sastava. U cilju kvalitetnije i brze filtracije često koristimo i filtracione materijale koji omogućavaju visok stepen prečišćavanja u rigoroznijim uslovima. Pješčani filteri zadržavaju čvrste čestice na površini i u zapremini ispune od različitih granulacija kvarcnog peska. Dispergovane čestice zadržavaju se na najsitnijim česticama gornjeg sloja pješčane ispune.